Moja (m)učionica

pjevao je Petar Preradović u jeku ilirskoga pokreta, kad smo konačno dobili vlastiti standard utemeljen na tad najrasprostranjenijem hrvatskom narječju - štokavskome. Put, od prvih kamenih ulomaka iz 9. stoljeća i Bašćanske ploče s prijelaza iz 10. u 11. stoljeće, pisanih na sjevernočakavskim govorima Istre i Kvarnera, do izabrane novoštokavske osnovice, bio je dugačak i krivudav. Taj se povijesni put bitno razlikuje od onoga koji je prošao srpski ili crnogorski ili bošnjački standardni jezik i doista je nevjerojatno da i početkom 21. stoljeća, dvadesetak godina od državnog osamostaljenja moramo dokazivati postojanje svoga jezika i opravdavati postojanje standarda, ovaj put pred jezičnim divovima koji gutaju malene jezike - jezicima EU i SAD-a.

Međunarodni dan pismenosti - 9. 9.

Dosadne su vam priče o provjerama vaših čitalačkih kompetencija,. ne čita vam se lektira, zamorno vam je pisati sastavke i eseje? Razmislite kako bi bilo da ste se rodili u zemlji u kojoj pismenost nije dostupna svima. Znate li da na svijetu ima čak 123 milijuna nepismene mladeži a o toga su 76 milijuna žene. Žalosno je da 54 milijuna nepismenih mladih žena živi u svega 9 zemalja svijeta. Čak su dvije trećine od 774 milijuna nepismenih ljudi žene. 54 milijuna od 76 milijuna nepismenih mladih žena živi u 9 zemalja svijeta - Indiji, Pakistanu, Nigeriji, Etiopiji, Bangladešu,Kongu, Tanzaniji, Egiptu i Burkini Fasso.

http://www.unesco.org/new/unesco/events/prizes-and-celebrations/celebrations/international-days/literacy-day/

23. 10. Hrvatski kao službeni jezik u RH (1847.)

Pročitajte i dokument Europske parlamentarne skupštine o položaju materinjeg jezika u školskom obrazovanju

MOJ JEZIK

Ja imam svoj jezik

I unutar tog jezika još mojiji

Dio je svih jezika

Dio smo svih jezika

ali pogovaramo svojim, kojem pripadamo

Star je kao i mi sami

Korijen mu se gubi u vremenima

Cvijet se njegov drži na suncu

I opire se vjetrovima

Jest i raste

On je višemilenijska biljka

Na kraju će urasti u samo nebo

(i u svevremenost)

I ostaviti nas ondje

Milivoj Slaviček

MOJI SNI

Čudili se, što još hrvatski znadem, premda sam već toliko godina od kuće. -

Pa kako to, da nisi zaboravio?

- A kako bih?! Ako i ne govorim hrvatski, to ipak hrvatski snivam, - a snivam vrlo često...

Bog zna, hoće li se ti moji hrvatski sni ikad obistiniti!?!

Fran Mažuranić

Drevni i lijepi jeziče Hrvata

Drevni i lijepi jeziče Hrvata,

sretni pjesnici govore o sebi,

ni u snu neki pomislio ne bi

da još i danas o jeziku gata,

a mene strah i snomorica hvata

jer ugrožen sam na vlastitim tlima:

tu vlast mi jezik ukida u zlima

razdora, laži - čim sve ne barata.

Optužuje me što svoj sam na svome,

jezikom pretka što govorim k tome,

u svoga što ne pretvorim se brata ...

I dok je tako - meni pisati je

o opstanku - svom i poezije,

drevni i lijepi jeziče Hrvata.

Stijepo Mijović Kočan

Radovi učenika koji me nadahnjuju...

Kajkavsku blagu

Kajkavsku blagu, kaj tua za lude znači?

A je tua kaku zlatu ili srebru?

Ja znam, da je tua naše srce vedru

Kaj zna reči kokuši, svije, kači.

A kaj pa vi niaznate kaj je tua?

Već dugu liat te reči postojidu

Samu kaj se nič već ne koristidu, nek stujidu!

Kaj još uvijek nia znate kaj je tua?

Uhh, ja bum vam rekiu ze

Blagu keru mamu, treba čuvati!

Lehku reči, ali se taj jezik muara urati!

A sad znate kaj vam očem reči?

Guaske, race se te liape reči,

Ukrasili budu naš kaj, naše liapu kajkavsku blagu!

Kristijan Županić, 1. a

Samoglasnici

A crveno,I bijelo,E crno, O žuto

U plavo - svako svoju ulogu ima;

A, crveno ko ruže koje ispunjavaju snove

i vode me do mjesta, gdje ti ležiš.

E, crna, tamna pomrčina, pogled sove

koji osjetiš na koži, šapat sjena što skriva tajnu.

I, bijeli, hladni vječni led, svira violinsku strunu,

što čezne za savršenstvom.

U, plavi, nebrušeni dijamant

koji reflektira svjetlost stvarajući svoj odraz

ko zvijezde na površini mora.

O, žuta ljepota gori zlatno

ko mjesec, sunce ljetno,

prsten bez početka i kraja.

Monika Grgić 4.d

Tiha - božica sreće

Oj, Tiho, najdraža Tiho,

Ti, visoka, uzvišena,

Najviša među svima

Pruži nam ruke svoje,

Uzmi nas u zagrljaj svoj!

Ojačaj nam dušu našu,

Svojom ljubavlju napuni naše srce

Budi nam prijatelj najbolji

I istjeraj naše sve neprijatelje.

Oj, Tiho, najdraža Tiho

Ulij svu sreću svijeta u nas,

I čvrsto nas drži uza se!

Rea Njegovec

Hrvatski jezik

Nigde v svetu takvoga jezika ni,

kak v Lepoj našoj ga imamo mi.

Uz Dravo naš se kaj daleko ori

jer jednoga narječja on v Hrvatskoj tvori.

Čim za bregove hrvatske usnulo sunce padne

što nam ljepotu našeg jezika dadne.

U gradovima silnim hrvatskog jezika nije

bez štokavskog se narječja

čak ni ponosan barjak ne vije.

Doli, gdi veli su naši škoji,

pisma se čakavska po cilem mistu poji.

jazika našega vsako dite voli,

svak pomorac dvigne jidra

i Bogu se na jaziku milom pomoli.

Ana Rabuzin, 2. d

Moj jezik hrvatski

Prva riječ koju sam izgovorila na svojem materinjem hrvatskom jeziku bila je “mama”. Učim ga već šesnaest godina, no svakodnevno čujem barem jednu novu riječ koja je bila zaboravljena ili se nalazi samo u knjigama, poput onih koje trenutno čitam za lektiru. No, nažalost, mnogi ne znaju koja se vrijednost i pravi smisao nalazi u čitanju starih knjiga, pa ih i malo čita.

Naš jezik je bogat, obiluje narječjima i idiomima, no rijetko tko ga poštuje i koristi u punini. Što je najgore, i sami mediji prenose nam poruke na naslovnicama riječima koje nemaju veze s hrvatskim jezikom. Često se pojavljuju i na televiziji i novinama izreke naših pjevača i glumica poput ovih:”Užasno mi je lijepo!”, ili “Užasno je pametna!”. Alergična sam na te i takve izraze jer je sramotno da uz toliko bogatstvo riječi ne mogu sročiti neku pametniju rečenicu. Gdje gode se pojavim, više-manje, svi slušaju strane pjesme ili narodnjake, dakako, srpske. I nitko se više ne sjeća što su nam Srbi radili prije samo nekoliko godina. Kao što je moj tata rekao: “Kaj naše pjesme smrde?!” Ne osuđujem nikoga jer je slušanje glazbe stvar osobnog izbora, ali sramotno je da tako malo mladih ljudi sluša izvorne hrvatske pjesme.

Često posjećujem forume i različite društvene mreže koje mi samo “dignu živac”. Tamo s trudom treba tražiti barem jednu normalno sročenu rečenicu. Koriste se izrazi poput: btw, ofc, hey, kissy, mno, vtp i sl. ponekad poželim zaplakati nad tim izrazima jer se uistinu pitam kud će nas to odvesti. Mnogima se to ne sviđa, no svejedno koriste te riječi jer misle da su tako “in” – omiljeni, suvremeni, a zapravo su samo pomodni.

Ne mogu se pohvaliti odličnim poznavanjem našeg jezika, no svakim se danom trudim što bolje ga upoznati i upotrebljavati ga što bolje. Ako svi započnemo koristiti strane riječi i skraćenice, zatupit ćemo uz takvo bogatstvo jezika i svi će nas “prevesti žedne preko vode”!

Marta Hokman, 2. d