Priča o Jeleni Jukić, mladoj volonterki i budućoj medicinskoj sestri
Ako možeš pomoći – pomozi“–
Naša škola i ove godine sudjeluje u petom zaredom natječaju „Godišnje priznanje Imperial“.
S ponosom smo se prijavili na javni poziv te predložili učenicu Jelenu Jukić, učenicu Srednje strukovne škole bana Josipa Jelačića u Sinju, smjera medicinska sestra/tehničar, učenicu petog razreda.
Njezin trud, dugogodišnji volonterski angažman, predanost pomaganju drugima te snažan osjećaj humanosti i odgovornosti prepoznati su kao primjer pozitivnih vrijednosti koje priznanje „Imperial“ promiče.
Priča: Ako možeš pomoći – pomozi
Postoje ljudi koji već vrlo rano znaju kojim putem žele ići. Ne zato što im je netko rekao, nego zato što ih je srce samo povelo. Jelena Jukić jedna je od takvih mladih osoba – tiha, nenametljiva, ali snažna u svojim djelima.
Još kao djevojčica pokazivala je posebnu osjetljivost prema drugima. Dok su se mnogi okretali sebi, Jelena je primjećivala one kojima je potrebna pomoć. Upravo su je ti rani koraci, uz podršku učitelja i mentora, naučili da humanost nije velika riječ, nego niz malih, iskrenih postupaka. Kroz aktivnosti Crvenog križa učila je kako pomoći, ali i kako se suočiti s izazovima bez straha – s dostojanstvom i hrabrošću.
Ulaskom u srednju školu, na smjer medicinska sestra/tehničar, njezin se put dodatno oblikovao. Znanje koje stječe za Jelenu nikada nije samo teorija. Ona ga vidi kao sredstvo kojim može nekome olakšati bol, donijeti mir ili jednostavno – biti uz čovjeka onda kada mu je najteže. Vjeruje da medicinska sestra liječi ne samo rukama, nego i riječima, pogledom i osmijehom.
Volonterstvo je sastavni dio njezina života. Sudjelovala je u brojnim humanitarnim akcijama, od prikupljanja pomoći za potrebite do rada sa starijima i osobama u teškim životnim okolnostima. U tim je susretima naučila koliko malo ponekad treba da bi se nekome vratila nada – i koliko snage imaju ljudi koji, unatoč svemu, zrače toplinom i zahvalnošću.
Posebno mjesto u njezinu životu imaju djeca i odrasle osobe s teškoćama u razvoju. Rad s njima doživljava kao dar jer ju je naučio radovati se malim stvarima i prepoznati istinsku vrijednost života. Kroz zajednicu Frame i aktivnosti Caritasa, Jelena redovito sudjeluje u akcijama koje spajaju vjeru, zajedništvo i konkretno pomaganje.
Snagu i vrijednosti koje nosi u sebi crpi i iz obitelji. S ponosom govori o svome ocu, hrvatskom branitelju, koji ju je naučio poštovati slobodu i one koji su je izborili. Poseban trag u njezinu srcu ostavio je djed, čiji je jednostavan životni moto postao njezino unutarnje vodstvo:
„Ako možeš pomoći – pomozi. Ako ne možeš – ne odmogni.“
Danas, na pragu novog životnog poglavlja, Jelena ostaje vjerna sebi. Ne traži priznanja ni nagrade. Njezina je želja jednostavna – ostati čovjek. Pomagati, razumjeti, biti prisutna. I pokazati da se svijet ne mijenja velikim riječima, nego tihim, ustrajnim djelima.
Svojim primjerom poručuje mladima da se ne boje činiti dobro, čak i onda kada je teško ili kada nailaze na nerazumijevanje. Jer upravo tada najviše vrijedi ostati velik – i ne ići malen ispod zvijezda.
Obrazloženje prijedloga
Jelena Jukić odmalena pokazuje izraženu empatiju i želju za pomaganjem drugima. Još u osnovnoj školi, pod vodstvom učitelja Filipa Ratkovića, učila je što znače humanost i volonterstvo. Sudjelovala je na natjecanjima Crvenog križa, gdje je stjecala znanja i vještine pružanja pomoći ljudima u nevolji te učila kako se odgovorno i hrabro suočiti s izazovima.
U srednjoj školi nastavila je razvijati duh volonterstva uz mentoricu profesoricu Nadu Ratković, s kojom i danas sudjeluje na natjecanjima Crvenog križa. Njihov primjer nesebičnosti i predanosti snažno je utjecao na njezin osobni i profesionalni razvoj.
Posebno ističe ponos na svoga oca, pripadnika 126. brigade Hrvatske vojske i sudionika akcije Oluja 1995. godine, koji joj je usadio ljubav prema domovini i zahvalnost prema svima koji su izborili slobodu.
Jelena je sudjelovala u brojnim volonterskim i humanitarnim akcijama, uključujući projekt „72 sata bez kompromisa“, gdje je pomagala u prikupljanju pomoći za potrebite, radu s korisnicima domova za starije te u pomoći obiteljima u teškim životnim uvjetima. Volontirala je i u Matanovim dvorima, ustanovi za starije i nemoćne.
Članica je Frame Sinj, aktivno sudjeluje u radu župnog Caritasa te redovito volontira u Centru Juraj Bonači u Sinju, gdje pomaže djeci s teškoćama u razvoju i odraslim osobama s intelektualnim i autističnim teškoćama.
Sudjelovala je i u humanitarnoj akciji „Dan narcisa“, u suradnji s razrednicom Helenom Balajić i udrugom SRMA, s ciljem podizanja svijesti o raku dojke. Prošle godine bila je vicematurantica i vodila program maturalne večeri svoje škole.
Jelena teži postati i dobrovoljna darivateljica krvi te, unatoč dosadašnjim zdravstvenim preprekama, ne odustaje od te namjere, ističući važnost ustrajnosti u dobrim namjerama.
Jelenina priča koja inspirira
Jelena je odmalena pokazivala izrazitu empatiju i želju za pomaganjem drugima. Još u osnovnoj školi, pod vodstvom učitelja Filipa Ratkovića, naučila je što znači humanost i volonterstvo. Učitelj ju je vodio na natjecanja Crvenog križa i učio je kako pomoći ljudima u nevolji, ali i kako se hrabro suočiti s problemima. Uz njega je spoznala da i mali ljudi mogu činiti velika djela.
Taj duh volonterstva Jelena je nastavila njegovati i u srednjoj školi uz svoju mentoricu profesoricu Nadu Ratković, s kojom i danas sudjeluje na natjecanjima Crvenog križa. Profesorica Nada, kao i njezin bivši učitelj, Jelenu nadahnjuje svojim primjerom, nesebičnošću i predanošću.
Posebno ističe ponos na svoga tatu, pripadnika 126. brigade Hrvatske vojske i sudionika akcije Oluja 1995. godine. On joj je usadio ljubav prema domovini i zahvalnost prema svima koji su izborili našu slobodu.
Za Jelenu, biti medicinska sestra ne znači samo pomagati – to znači suosjećati. Kaže da svaki susret s pacijentom nosi priču, i da je ponekad upravo osmijeh medicinske sestre ono što čovjeku daje snagu da izdrži.
Svoju želju za pomaganjem pokazala je kroz mnoge volonterske akcije. Sudjelovala je u projektu „72 sata bez kompromisa“, gdje je prikupljala namirnice za potrebite, pomagala u domovima za starije i čistila kuće obiteljima u teškim uvjetima. Uvijek naglašava kako su i najmanja djela dobrote važna, jer mogu promijeniti nečiji dan, pa i život.
Volontirala je i u Matanovim dvorima, ustanovi za starije i nemoćne, gdje je pomagala pokretnim i nepokretnim korisnicima. Kaže da su joj ta iskustva pokazala koliko su zahvalni i snažni ljudi koji, i unatoč godinama i teškoćama, zrače toplinom.
Članica je Frame Sinj – franjevačke mladeži, zajednice mladih koja okuplja volontere i promiče vjeru, zajedništvo i pomaganje. Kroz Framu Jelena redovito sudjeluje u prikupljanju pomoći za obitelji u potrebi te u aktivnostima župnog Caritasa.
Kao djevojčica, Jelena je svoje djetinjstvo provela i u crkvenom zboru u Sinju, gdje je pjevala i u dječjem i u odraslom zboru. To iskustvo pamti kao jedno od najljepših, jer je kroz pjesmu osjetila snagu zajedništva i vjere.
U 3. i 4. razredu osnovne škole pohađala je šahovski klub Sinj, gdje je satima vježbala i igrala šah, sport koji ju je naučio strpljenju i razmišljanju. Kasnije se okušala i u rukometu, koji je trenirala tri godine i koji ju je, kako sama kaže, naučio fair-playu, upornosti i odricanju. Danas kroz šalu dodaje da bi se možda ponovno okušala u šahu – „da još jednom proglasi šah-mat kao u filmu“.
Sa školom redovito posjećuje Centar Juraj Bonači u Sinju, gdje volontira u radu s djecom s teškoćama u razvoju te odraslima s intelektualnim i autističnim teškoćama. Taj rad smatra posebnim darom, jer ju je naučio što znači zahvalnost i istinska radost života.
U suradnji s razrednicom Helenom Balajić i udrugom SRMA, Jelena je sudjelovala u humanitarnoj akciji „Dan narcisa“, podižući svijest o ženama oboljelima od raka dojke.
Prošle godine imala je čast biti vicematurantica i voditi program maturalne večeri svoje škole, na što je iznimno ponosna.
Jelena teži i tome da postane dobrovoljna darivateljica krvi. Iako je do sada nekoliko puta bila spriječena iz zdravstvenih razloga, nije odustala. Uvijek ponavlja da se od dobrih namjera i snova ne smije odustajati.
Poseban uzor u životu bio joj je djed, čovjek jednostavnog, ali dubokog životnog mota:
„Ako možeš pomoći – pomozi. Ako ne možeš – ne odmogni.“
Taj moto i danas nosi u srcu.
Na kraju svoga srednjoškolskog obrazovanja Jelena stoji pred novim životnim poglavljem, čvrsto odlučna i dalje pomagati, širiti dobrotu i ljubav bez očekivanja nagrade.
Svojim primjerom poručuje mladima: Nikada ne odustajte od želje da pomognete drugima.
Ne bojte se osuda jer baš tada pokažite da ste jači.
I zapamtite stih:
„Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda.“
Jelena Jukić, mlada volonterka, humanitarka i buduća medicinska sestra primjer je kako se srcem i djelima može mijenjati svijet na bolje.
Jelena Jukić svojim životnim stavom, volonterskim angažmanom i osobnim primjerom potvrđuje da su humanost, odgovornost i empatija vrijednosti koje treba prepoznati i poticati. Upravo zato smatramo da ona u potpunosti utjelovljuje duh i svrhu priznanja „Imperial“ te predstavlja uzor mladima i zajednici u kojoj živi.
Radujemo se nastavku ove lijepe priče i susretima koji dolaze.
S uvjerenjem nastavljamo prepoznavati i predstavljati mlade koji svojim djelima mijenjaju zajednicu. Vjerujemo da ćemo se i idućih godina susretati u istom duhu.
Autor: Nada Ratković, prof. savjetnik