U petak 30. kolovoza, na posljednjoj sjednici Nastavničkog vijeća ove školske godine, s velikim poštovanjem i pomiješanim osjećajima oprostili smo se od kolegica nakon mnogih godina posvećenih radu u našoj školi. Odlazak u mirovinu za njih je zasluženi trenutak, ali za nas koji ostajemo, to je prilika da se osvrnemo na sve ono što su postigle i koliko su pridonijele zajednici u kojoj smo zajedno radili.

Njihova predanost radu s učenicima, strpljenje i entuzijazam ostavili su dubok trag. Generacije učenika zahvalne su na njihovoj posvećenosti i toplom pristupu. Njihova sposobnost da u svakoj situaciji pronađu rješenje i pruže podršku kolegama bila je neprocjenjiva, a ljubav prema poslu, stručno znanje i predanost obrazovanju nadahnjivali su sve nas. Energija i otvorenost za nove ideje uvijek su nas poticali na razvoj i rast, a učenici će dugo pamtiti njihove pouke, ne samo iz udžbenika, već i iz svakodnevnog života.

Iako odlaze u zasluženu mirovinu, njihova prisutnost, rad i vedri, nepokolebljivi duh ostat će trajno u našim sjećanjima i u našoj školi. Hvala im na svakom trenutku koji su posvetile ovom pozivu i svakoj toploj, ljudskoj riječi koja je imala odjeka u srcima njihovih učenika i kolega.

Želimo im zdravlje, mir i puno sreće u novom životnom poglavlju koje započinju. Neka im ovo vrijeme donese mnogo užitka, novih iskustava i zasluženog odmora. Sigurni smo da ćemo se često prisjećati njihovih doprinosa i da će uvijek biti dio našeg kolektiva, čak i kada više ne budu svakodnevno s nama u zbornici.

Drage naše Nato i Zvijezdo, od srca, sve najbolje u mirovini!